Kad stignem u lepu varoš, koju volim, i od Oktogona krenem u uobičajenu šetnju Andraši ulicom ka samom centru, lice mi ozari osmeh iz ne baš sasvim i svima razumljivih razloga. Volim bele pločnike i uglačani kamen starih fasada, osluškujem prve mađarske reči koje nekako izblede od prošlog susreta i gledam da ne ometam bicikliste koji jure svojom stazom.Nastavak na Danas...
View the Original article
Нема коментара:
Постави коментар